Suvremeni ples se javlja na početku 20. stoljeća. Karakterizira ga odbacivanje principa klasičnih plesova te potraga za prirodnijim pokretom, kojemu je izvor unutarnja motivacija, a ne forma. Tako nema fiksirane obrasce pokreta, već je fokus na traženju novog pokreta.
Potrebno je naglasiti da postoje razlike u imenovanju, definiranju, klasifikaciji suvremenog plesa, kao i onome što on obuhvaća.
Obično se kao začetnica navodi Isadora Duncan, iako u povijesti razvoja suvremenog plesa postoji mnogo značajnih figura (Rudolph Laban, Mary Wigman, Loïe Fuller, Ruth St. Denis, Doris Humphrey, Martha Graham, Merce Cunningham, Pina Bausch i mnogi drugi). U Hrvatskoj je važnu ulogu odigrala Ana Maletić.
S obzirom na neograničene mogućnosti u izboru pokreta, plesači mogu imati koristi od različitih suvremenih plesnih tehnika. Neke od najpoznatijih su graham, limón, horton i release. One obično koriste disanje, "centar" tijela, kontrakciju i opuštanje (release), pad i ponovno vraćanje (fall and recovery), težinu i druge fizičke zakone, s ciljem olakšavanja izvođenja pokreta.