Kontakt improvizacija je ples dvoje, ili više ljudi, koji se temelji na fizičkim principima - dodiru, momentumu, dijeljenju, davanju i primanju težine, slijeđenju točke kontakta, padanju, kotrljanju, zaustavljanju. Kroz različite kvalitete i intenzitete kontakta, te međusobno slušanje i praćenje partnera, nastaje improvizirani ples.
Začetnik je Steve Paxton, koji je 1972. godine u John Weber Gallery (New York) prikazao seriju performansa temeljenih na kontakt improvizaciji. On ju definira kao "spontani fizički dijalog koji varira od nepomičnosti do energične razmjene. Zbog rada u energetskom stanju fizičke dezorijentiranosti, razvija se budnost s povjerenjem u vlastite instinkte za preživljavanjem. To je slobodna igra s ravnotežom, koja sama ispravlja krive, a potkrepljuje prave pokrete, te dovodi u fokus fizičku/emocionalnu istinu o zajedničkom pokretu, koja informira, centrira i oživljava sudionike."